“Marijuana zabranjena medicina” – Intervju sa Lester Grinspoonom

Marihuana zabranjena medicina
Spread the love

Prof. Lester Grinspoon je psihijatar sa Harvarda (Lester Grinspoon je Associate Professor Emeritus of Psychiatry at Harvard Medical School). Njegova knjiga “Marijuana zabranjena medicina” je prevedena na sedam jezika.

On je jedan od četri šampiona terapije efektom marihuane. On kaže da samo 25% populacije USA je zainteresovano za uklanjanje prohibicije nad marihuanom, ali 80-85% smatra da bi trebala da se koristi u medicinske svrhe.




On je veoma jasan po pitanju politike iza prohibicije i zalaže se za pokretanje pitanja legalizacije u US kongresu, kako bi dozvolili upotrebu marihuane u medicinske svrhe.

dr. Lester Grinspoonom

Da li mislite da marihuana zaslužuje trenutnu reputaciju?

Zavisi šta podrazumevate pod reputacijom. Ne zaslužuje reputaciju toliko štetne droge, da ljudi koji je poseduju zaslužuju da budu uhapšeni. U Sjedinjenim Američkim Državama, u 1995., uhapšeno je 589,000 ljudi po raznim optužbama vezanim za marihuanu.

Od kako sam započeo svoj rad u ovoj oblasti, od 1967, 10 miliona ljudi je uhapšeno, da ne spominjem milione koji su bili označeni kao kriminalci i čije su karijere uništene zbog hapšenja. Marihuana definitivno ne zaslužuje taku vrstu reputacije. Dok u svakom slučaju nije bezazlena, mnogo je manje opasna od alkohola i duvana, koji nisu ni priblizno ozloglašeni. Nadam se da će marihuana steći takvu vrstu reputacije da će od nje nastati jedna nova izuzetna medicina.

Marihuana je zapanjujuće netoksična. Za sve godine koriščenja marihuane, ne postoji nijedan dokumentovan slučaj smrti prouzrokovan njenim korišćenjem. Nisam siguran da možete reći istu rečenicu za bilo koju drugu drogu. Vjerujem da će cena marihuane opasti kada se globalno prihvati u medicini, isti slučaj se desio sa penicilinom.

Najčesća cena danas na ulici je izmedju 200-400 dolara po unci predstavlja tarifu prohibicije. Jednom kada se bude koristila kao lek koštaće izmedju 20-30 dolara za uncu, što znači da ce džoint kostati izmedju 30-40 centi.

Predpostavimo da pacijent koji prima hemoterapiju zbog raka pati od vrtoglacive i povraćanja. Može da koristi ondansetron ili granestotron, i oni će ga koštati oko 30 do 40 dolara po piluli i možda će morati da uzima i do četri pilule. Sa druge strane jedan dzoint od 30 centi će mu pomoći podjednako dobro.

Ono što mi znamo o primeni marihuane u medicini je zasnovano isključivo na anegdotama. Onda kada nam dozvole da izvedemo detaljnije studije, siguran sam da ćemo uvideti neverovatan lek.

Svaka osoba koja je proučila literaturu zna da je marihuana neverovatno netoksična droga. Naravno prvi zahtev za svaki lek je da ne šteti.

Kada marihuana dobije svoje zasluženo mesto u US farmaciji, mesto koje je izgubila proglašenjem Marihuana Tax ACT-a 1937 (prvo proglašenje marihuane kao veoma opasne droge), naći će se među najmanje toksičnim supstancama na celom apotekarskom rafu.

Da bi ona dostigla pomenut status, koliko je bitno da se razvije drugaciji način konzumiranja, umesto pušenja, ili smatrate da će pušenje biti omiljeni način konzumiranja u medicinske svrhe?

Trenutno, pušenje je omiljeni način i postoji nekoliko razloga zbog toga. Prvi, dostupan lek sa THC-om, Marinol sadrži samo jedan od 60 kanabinoida. Problem je u tome što nije jednako dobar kao pušena marihuana zato što nisu svi korisni efekti marihuane isključivo u THC-U. Ja mislim, na primer, jos jedan deo spektra kanabinoida, je veoma važan. Drugo, osoba koja koristi dim marihuane može lako da zna koliko joj je dovoljno da spreči vrtoglavicu, ili bilo šta drugo što pokušava da postigne.



Ako neko koristi oralno, bilo da uzima Marinol pilule ili Alice B., Toklas-ove braon pilule, teško može da kontroliše dozu, i na kraju može da uzme previše ili premalo. Na oba načina individua mora da sačeka da počne da deluje pilula kako bi znao da li je išta postigao.

Dalje posmatrano, postoje razlike u biodostupnosti. Na primer, dve osobe mogu uzeti jednu Marinol pilulu, ali jedna može apsorbovati više od druge, tako da nivo apsorbcije može biti veći danas nego sutra. Baš zbog ovog razloga pušenje je bolje.

Kako god, ja mislim da u budućnosti nećemo pušiti marihuanu, vec ćemo je koristiti inhalacijom zato što kanabinoidi lako isparavaju iz biljke. Tehnologija za tako nesto postoji danas, ali je nemoguće istražiti je zbog stava US vlade.

Da li ste oduvek smatrali da je marihuana toliko korisna supstanca?

Odgovor: Ne . 1967., bio sam veoma zabrinut zbog mladih ljudi, korisnika te užasne droge, marihuane, i nisam slušao autore koji su pokušavali da kažu suprotno. U to vreme, i verovao sam da trebam da otkrijem naučne činjenice a da ih zatim objektivno iznesem na videlo, nebi li nekim ljudima skrenuo pažnju. Kako se na kraju ispostavilo, otkrio sam da mi je do tada “ispiran mozak” , kao i svakom drugom američkom građaninu, i da iako marihuana nije bezazlena, mnogo je manje opasna od alkohola i duvana.

Čak Šta više otkrio sam da marihuana ne stvara fizičku zavisnost,! Proveo sam tri cele godine istražujući pre nego što sam napisao knjigu, Marijuana Reconsidered (predomisao u vezi marihuane, slobodan prevod), koja je bila objavljena od strane Harvard univerziteta 1971. nazvao sam je tako što sam se i sam predomislio. Danas je ta knjiga klasik.

Moj zaključak je bio taj da je najopasnija stvar kod marihuane činjenica da je vise od 400,000 ljudi godišnje uhapšeno zbog nje.

U knjizi sam takodje predvideo, da kada ljudi budu shvatili sve o marihuani, slobodna procena 10 godina, njen legalni status biće promenjen. Toliko sam dobar kao prognosticar! Prognoza je neuspela…

U knjizi sam napisao, poglavlje o terapijskoj upotrebi. To su spisi koji su ostali od terapeuta 19-og veka, u vreme kada je droga dosta korišćena. Pre pet godina sam shvatio sam da je tema jako zanimljiva, i uvideo sam da sam proveo suviše godina istražujući koliko je štetna (ili bezbedna) marihuana, i da je došlo vreme da istražim koliko bi mogla da bude korisna. Bio sam zainteresovan za medicinsku i nemedicinsku upotrebu. Na kraju knjige, Marijuana, zabranjeni lek, samo pogledajte njenu potencijalnu medicinsku upotrebu.

Da li je knjiga bila uspesna?

Apsolutno. Knjiga je naročito odlicno prihvaćena u Evropi. U Londonu sam, na primer, pre oko godinu dana, učestvovao na TV debati, a jedna žena koja je došla iz Leeds-a kako bi bila u publici, rekla mi je koliko je knjiga promenila njen život. Patila je od Multiple Sclerosis i bila je privučena drogom iz razloga sto joj je olakšavao bolove u mišićima. Ljudi koji pate od MS sindroma cesto ne mogu da kontrolisu bešiku. Pre upotrebe marihuane, bila je tridesetsedmogodišnja majka koja je bila suviše uplašena da napusti kuću zbog svog stanja. Zahvaljujući marihuani, postala je sposobna da kontroliše bešiku i ponovo živi svoj život.

Koje su nemedicinske upotrebe Marihuane?

U mojoj knjizi, Marihuana-zabranjena medicina , postoje priče o ljudima koji su nalazili da marihuana oslobađa inspiraciju i podstiče kreativnost, ili pomaže seksualno. Mnogi ljudi slabog apetita, koriste je sa dobrim efektom. Takodje, u istoriji je lesto korišćena u duhovne svrhe. U najnovije izdanju knjige Marihuana zabranjena medicina , obratićemo pažnju na uticaj marihuane na sprečavanje starenja. Studije će obratiti pažnju na starije ljude koji koriste marihuanu u medicinske i nemedicinske svrhe, ne bi li olakšali sebi starost.

Možete li da se setite i jednog razloga zbog kog bi marihuana i dalje ostala ilegalna droga?

Prvo, dozvolite mi da kažem, imam tri razloga da budem zabrinut zbog marihuane. Jedno su deca koja nebi trebala da je koriste, isto kao sto nebi trebala da koriste duvan i alkohol. Drugo, marihuana i vožnja automobila ne idu zajedno. Opet, isto se odnosi i na mnoge narkotike. Na kraju, postoji sumnja da se određena šteta nanosi respiratornog sistema. Pluća nisu napravljena da udišu dim nastao od sagorevanja biljaka tako da moramo predpostaviti da čini istu štetu respiratornog sistema kao i cigarete. Ipak ljudi ne puše ekvivalent paklici cigarete dnevno. Niti je ovo problem koji ne moze biti rešen tehnologijom, ili ironijom, pravljenjem potencijalnih trava gde je dovoljno uzeti nekoliko dimova kako bi osetili efekat.

Šta sprečava marihuanu da postane legalna droga? Da li ima skrivenih interesa?

Na prvom mestu vlada US-A ne želi da prizna da nije bila u pravu marihuane, i da je 10 miliona ljudi uhapšeno od 1967 ni zbog čega.

Takođe, ima skrivenih interesa. Postoji mnogo ljudi koji bi dosta izgubili kada bi marihuana postala legalna. Postoje agenti za suzbijanje narkotika, specijalna policija, farmaceutske kompanije koje prodaju urin testove, i ljudi koji prodaju preparate za skremblovanje testa. Takođe postoje ljudi koji na ilegalnosti marihuane zarađuju ogromne pare. Niko od pomenutih ljudi nebi bio srećan kada bi im izvori zarade iznenada nestali.

Pretpostavljam da farmaceutske kompanije ne bi bile srećne kada bi se marihuana iznenada pojavila na scenu kao ogroman konkurent modernoj medicini?

Ne nebi bile. Uzmite ondansetron za primer. Farmaceutskoj kući ostaje oko 20 dolara po piluli. A cigareta marihuane koja ima isti efekat, ako ne i veći, bi koštala oko 30 centi. Da li je uopšte čudno to što se farmaceutske kompanije plaše legalizacije marihuane.

Nije li većina lekova prilicno toksična?

Apsolutno. Postoji veoma mali broj njih toliko malo toksičnih koliko je marihuana. To je činjenica.

Related Post

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

en_USEnglish